CIJEPLJENJE U GLAVU

Malo koja stvar u posljednje vrijeme zagrijava društvenu atmosferu kao što je cijepljenje. Kao i većina kontroverznih tema ne može se odgovor svesti na za ili protiv. Prihvaćam ili odbijam cijepiti sebe ili svoje dijete. 

Najveći dio hrvatskog puka prihvaća cijepljenje kao naslijeđeno ponašanje koje se prenosi sa roditelja na djecu. Kada dođe vrijeme, odeš kod doktora i cijepiš se. Nije bitno što, samo da ne boli. I dijete je zdravo. Ali, uzimati zdravo za gotovo jednu tako ozbiljnu stvar, poput cijepljenja, je velika neodgovornost roditelja i društva. Ili, kako bi se drugačije moglo reći, nepoznavanje posljedica ne oslobađa vas da "uživate" u tim posljedicama. Informirajte se.

Uglavnom se počne razmišljati o cijepljenju kada vlastito dijete ili netko blizak doživi ono što je napisano malim slovima a liječnici vam ne govore prije samog postupka cijepljenja. Moguće posljedice cijepljenja se uvijek navode kao usputne, blage i vrlo rijetke a to nije istina.

Ako vaše dijete oboli od dijabetesa ili autizma, to nije blaga nuspojava već doživotni problem za dijete i za obitelj. Ako ikada spomenete u društvenom razgovoru nešto o posljedicama cijepljenja, vrlo često će vas apologete odmah zaustaviti sa riječima da ne postoji povezanost između cijepljenja djece i autoimunih bolesti. Istina je da ti ljudi lažu. Ili su barem nesvjesni da lažu sebe i druge.

Postoje studije koje direktno povezuju cijepljenje, naročito 5 u 1, sa smrtnošću djece unutar 72 sata nakon cijepljenja. Dr Jacob Puliyel je voditelj pedijatrijske klinike u Delhiju, Indija. Do kolovoza 2016. godine potvrđena je smrt 237 djece koja su se cijepila sa pentavalentnim cjepivom. Veći broj zemalja u razvoju poput Indije, Nepala, Pakistana, Butana i Vjetnama su ili zabranili ili reducirali korištenje pojedinih cjepiva nakon dokazane povezanosti smrti djece nakon cijepljenja. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je na primjer, prisilila Butan da ponovno uvedu cijepljenje iako su uvidjeli koliko je to cjepivo loše. Butan je još jednom zabranio cjepivo pet u jedan jer se ponovno dokazala povezanost sa smrću djece. 

Možete reći da je to daleko u nerazvijenim zemljama. Zašto mislite da je Hrvatska drugačija. U posljednjih desetak godina se značajno povećala pojavnost autoimunih bolesti. Ako postoje znanstveni dokazi da je nekvalitetno, prečesto i prerano cijepljenje djece jedno ako ne i jedini razlog tog povećanja, zašto se ne naprave dodatne studije koje to ili potvrđuju ili opovrgavaju. Pod jednim uvjetom, da to istraživanje financira država a ne farmaceutska kuća koja proizvodi to cjepivo. Oni ionako već znaju da je sve u redu. 

Ako samo malo popričate sa prijateljima, poznanicima ili rodbinom, otkriti ćete da svi znaju barem nekoliko djece ili odraslih koji su imali reakciju na cjepivo. Ili još gore, da su oboljeli nakon cijepljenja. Znam ih i ja. Moja mlađa kćer je nakon cijepljenja protiv hepatitisa B, već je sutradan dobila reakciju da je njena liječnica zaključila da je dijete dobilo mononukleozu. Tada ni nama nije padalo na pamet da povežemo cijepljenje i bolest. Imala je sve simptome mononukleoze ali, nakon dva mjeseca supruga i ja smo htjeli dobiti potvrdu i napravili smododatno testiranje koje je dokazalo da kćerka nije nikada ni bila u kontaktu sa virusom koji uzrokuje mononukleozu. Cjepivo protiv hepatitisa B je uzdrmalo jetru koja je reagirala. Nadam se bez dugoročnih posljedica. Do svoje prve godine života, moja kćer je dobila 11 cjepiva. Tako i sva ostala djeca u njenoj generaciji. 

Na žalost, nećakinja koja se cijepila sa navršenih godinu dana nije bila te sreće jer je u samo par dana nakon cijepljenja dijagnosticiran dijabetes tip 1. Za sada je ta bolest neizlječiva a često je smrtonosna jer povlači za sobom mnoge komplikacije. Samo onaj tko ima u obitelji takvo dijete zna koliko je odricanje roditelja i samog djeteta da bi svoju bolest imalo pod kontrolom. Pokušajte djetetu objasniti da ne smije jesti tortu na nečijem rođendanu ili da prisilno mora jesti jer je upravo primilo inzulin. Posljedice nesljeđenja striktnog, gotovo vojničkog, režima prehrane mogu biti fatalne. U Hrvatskoj je trenutno 1300 djece sa dijabetesom tip 1 a svake godine im se broj poveća za 130 novooboljelih. Pošto nevolja nikada ne dolazi sama, čest je slučaj da dijete ili odrasla osoba koja oboli od dijabetesa dobije još barem jednu bolest, na primjer, celijakiju.

Zbog toga mogu reći da lažu svi oni koji govore da cjepivo ne izaziva autoimunih bolest ili je u velikoj mjeri povezano sa povećanjem autoimunih bolesti. Pa nek provjere. Ali zaista provjere. Pitajte roditelje bolesne djece kada su se djeca cjepila i kada su se pojavili prvi simptomi bolesti. Ako vas takozvani plaćeni znanstvenici pokušaju ušutkati slatkim riječima, znajte da lažu. A laganje je grijeh.

Pogledajte film Vaxxed koji na jednostavno bolan način upozorava na povezanost cijepljenja sa povećanim brojem autistične djece u SAD-u. Taj film su zabranili na Tribeca festivalu. Umjesto da upozore ljude da postoji problem i da je mogući problem u nekvalitetnom, prečestom, neprilagođenom cijepljenju, oni uskraćuju informaciju. Zašto se boje? Tko će to objasniti roditeljima djece koja će se od sada pa sve dok se ne pojavi netko sa malo mozga i morala razboljeti, da je njihovo dijete moglo i ne dobiti autoimunu bolest. Tko preuzima odgovornost za to? Država, ministar zdravstva, farmaceutske kuće, pedijatri, roditelji ili sama djeca? 

Cijepljenje je pridonijelo poboljšanju zdravlja i iskorjenjivanju nekih bolesti. Isto to cijepljenje ako se provodi na neadekvatan način je dovelo do dramatičnog povećanja autoimunih bolesti. Ako vam dijete oboli liječnik će slegmuti ramenima i reći da se to desilo i idemo dalje. Volio bih da naprave anketu da se vidi koliko se liječnika cijepi. Da li je taj broj manji od 100%? 

Dr Gajski i Dr Sladoljev upozoravaju da postoji problem koji se treba riješiti. Dr Sladoljev i nije protivnik cijepljenja, ali ne na način kako se provodi danas. U svijetu postoje istraživanja koja uspoređuju cijepljenu i necjepljenu djecu. Na internetu se dosta toga može i pronaći. Kao i istraživanje iz Njemačke koje se obavilo 2011. godine i gdje istraživači dokazuju da nema značajne razlike kod cijepljene i necijepljene djeca da li će naknadno razviti neku od alergijskih oboljenja. U tom studiju su zaboravili napomenuti da je pregledano 13453 cijepljene i 94 necijepljene djece. Nije ozbiljno ni za nivo političkog anketiranja. Postoje dovoljno studija koja su dokazala da su necijepljena djeca zdravija od cijepljene. Prije petnaestak godina u SAD-u se pojavljivao autizam kod jednog djeteta od njih 150, dok je 2014. godine taj omjer 1:45. Kod Amiša, koji se ne cijepe, taj omjer je 1:10000.

Postoje ljudi koji će nastojati zakamuflirati te dokaze radeći zbrku i navodeći stotine drugih raznih razloga zašto je došlo do povećanja bolesti: geni, hrana, okoliš, chemtrailsi, vanzemaljci, jugonostalgičari... Ako vjerujemo Occamu i njegovoj britvi: najjednostavnije rješenje je obično i točno rješenje.