MULTITASKING

Ja sam specijalist za multitasking. Čitam, jedem, gledam TV i tipkam na računalu. Sve u isto vrijeme. A u mojoj glavi već bruje nove ideje i stvari koje moram uraditi danas, sutra ili bilo kada. Mogu i pričati sa punim ustima. Naravno, niti sam što pročitao, zaboravio sam što sam pojeo, za TV me ionako boli briga a moj razgovor ionako nitko nije razumio.

Dugo vremena se smatralo da je osoba sposobna za multitasking poput supermana kojeg treba slaviti i obožavati. Multitasking je bio pojam uspješne osobe koja može uraditi puno stvari odjednom. Nešto slično kao i amerikanci koji se hvale da rade dva ili tri posla istovremeno ili da bi taman pokrili osnovne životne potrebe ili da bi zgrnuli toliko novca da nemaju vremena da ga potroše. Jer rade po cijele dane. Jedan od osnovnih parametara uspješnosti jednog društva ili držaje jeste Brutto društveni proizvod. Samo ako BDP raste, mi smo uspješni, zadovoljniji, sretniji, imamo više novca i bogatiji smo. Ako BDP pada, pada i vlada jer ništa ne valja. Problem sa BDP-om jeste da se on računa na način da ne govori o kvaliteti života nekog društva, već o hiperaktivnosti. Što se više radi, stvara, proizvodi, to je društvo uspješnije. Viši je BDP.

Nedavno je jedan akonomista objasnio i da ako se razbije staklo kod kuće, BDP raste. Ako nešto srušite, BDP raste. Ako vojnik ispuca sve metke, BDP raste. Sve je to povezano sa proizvodnjom i uslugama. Bitno je da BDP raste. Pa neka sve ode kvragu. Samo nek se radi i stvara.

Sedamdesetih godina u Butanu je pokrenuto drugačije mjerenje BDP-a. To su nazvali Gross National Happiness (Brutto Društvena Sreća). Tijekom vremena su dodavani novi prijedlozi od strane ekonomista pa tako sada imamo i Brutto Društvena Dobrobit. U više kategorija vrednuje se kvaliteta života a ne samo količina dobara i usluga koje se nude na tržištu.

Multitasking je dio problema koji se prezentira da je više bolje. To bi bilo slično da kažete da je jedna baklava (odaberite sami što slađi kolač) bolje nego nijedna, dvije bolje nego jedna a tri bolje nego dvije. Problem je što malo tko može pojesti dvije a da ne spominjem tri baklave. Izlazi vam na uši. Očito da više nije bolje. Kvaliteta nije kvantiteta. Pronaći balans u životu i radu nudi veću kvalitetu od gomilanja stvari.

Malo tko da nije sastavljao TO DO listu sa svim potrebnim stvarima koje se moraju uraditi toga dana. Počnemo rano ujutro dok ispijamo kavu ili se tuširamo. Deseci misli nam padaju na pamet. Sve što se treba uraditi, započeti, završiti, prolongirati, selektirati, proslijediti, zaboraviti. I prije nego li stignemo na posao, malo nam je jedan list A4 formata da zapišemo sve ideje. Zavrti nam se u glavi od pustih zadataka koje sami sebi zadajemo. Onda ih počnemo križati ali opet ostane pola stranice sa zadacima. Jedan dio njih bi najrađe preskočili i zanemarili a uglavnom bi one manje važne odmah odradili. Ali, život nije takav. Ono što je bitno moramo riješti kao prvo.

Stephen Covey navodi kako možemo odrediti prioritete da nam svi ti zapisani zadaci ne zagorčaju život. Podijelimo kedan kvadrat na četiri dijela: BITNO/HITNO, BITNO/NIJE HITNO, NIJE BITNO/HITNO i NIJE BITNO/NIJE HITNO. Ako bi ste odabrali ono što morate (ne što želite) uraditi kao prvo, većina ljudi bi uprlo prstom u BITNO/HITNO, jer valjda je taj zadatak bitan i očito je hitan. U redu, prihvaćam odgovor, ali samo uvjetno. Ako slijedite pravilo bitno/hitno, cijeli život će te provesti pod stresom, rješavajući na brzinu, žurno, bitne stvari. Rezultat toga često će biti loš. Pod stresom se ne može raditi dobro i kvalitetno. Onda, uvijek bi trebalo staviti kao prvu stvar koja se mora uraditi BITNO/NIJE HITNO. U ovom slučaju imate dovoljno vremena, jer nije hitno, da planirate i pripremite se za bitan zadatak. Bez stresa.

Primjetili ste da Covey ne spominje da se uradi dvije, tri ili više stvari odjednom. Jedan zadatak pa drugi. Ne spominje multitasking. Možda ste čuli za izraz manje je više. To isto vrijedi kada odabirete što prvo trebate napraviti. U svojoj knjizi The One Thing, Gary Keller i Jay Papasan, navode koliko je bitno da se fokusirate samo na jednu stvar koju ćete obaviti. Nakon toga idete na drugi zadatak. Svodi se da odabirući smisao onoga što živite i radite, potom slažući prioritete, povećavate produktivnost i na kraju imate rezultat.

I prema istraživanjima koje su obavili neuroznanstvenici, otkriveno je da naš mozak ne funkcionira na multitasking platformi. Postoji barijera, nešto poput start/stop rampe koja se diže ili spušta zavisno da lešto radimo ili ne. U jednom trenutku možemo obavljati samo jedan zadatak. Kvalitetno i sa punom sviješću. Proces meditacije funkcionira na isti način. Cilj meditacije je da obrišemo sve zadatke sa To Do liste i polako, sa punom svjesnošću, odrađujemo jednu stvar za drugom. Ukoliko um zbrza i počne razmišljati o drugim stvarima, lagano ga zaustavimo i vratimo na početak. Meditanti koriste dah kao početnu točku ili zvuk mantre da usmjere um na onu prvu i u tom trenutku jedinu bitnu stvar.

Korak po korak.

BUDI SVOJ

Biti ili ne biti, to je jedino pitanje koje bi nas trebalo zanimati. Odgovor na to, stvoriti će naš život. Nije uvijek jednostavno prepoznati pravi putokaz ali vrijedno je potruditi se da bi se otkrilo što to znači jednostavno biti.

U svakom trenutku odabiremo nešto novo u životu i za to nam je potreban jasan znak kuda krenuti. Dosadašnja iskustva nam mogu zagorčati život jer se stvorila zbrka oko ponekad dobrih a vrlo često loših odluka koje smo donijeli. Kao posljedica toga se pojavio strah pri svakoj odluči koju moramo odabrati. Što ako pogriješimo i ovaj put? Strah zna paralizirati i tada svako, pa makar i jednostavno pitanje, izgleda potpuno besmisleno. Smrznemo se, ukočimo, srce se uzlupa a mozak isprazni. Strah je prvi razlog zašto odabiremo jedno veliko ništa.

Ali svaki novi trenutak i odabir je nešto novo i jedinstveno. Nikada ne bi trebali povezivati prijašnje loše odluke sa novim situacijama. Uvijek odabiremo sada i samo sada. Trenutne odluke će utjecati na nas u nekom budućem vremenu ali je odluka donesena sada. Trebamo imati povjerenja u sebe da u trenutku kada primijetimo da smo donijeli lošu odluku to nastojati promijeniti ili barem ublažiti posljedice. Strah se razbija vjerovanjem da ovaj život ima smisla i da je sve u redu. 

Drugi i drugačiji

Drugi i vrlo česti razlog zašto se javlja strah i nesigurnost u odabiru jeste da nastojimo zadovoljiti druge. To mogu biti naši roditelji, supružnici, djeca, prijatelji, rodbina ili samo želimo stvoriti određenu sliku sebe prema društvu. Ali to nije vaš odabir. To je samo percepcija kako mislimo da ćemo zadovoljiti druge. Vrlo vjerojatno ti drugi uopće ne razmišljaju o tome, a ako bi i bili u prilici da odabiru, birali bi nešto drugo. Mi sami stvaramo nepotrebnu zbrku ugrađujući filtere u našoj glavi. Ti drugi žive svoje živote i brinu svoje brige. I naravno, odabiru svoje puteve.

Ako ikada, a bilo bi dobro, prihvatimo mogućnost da možemo sami odabrati ono što želimo, postajemo slobodni. Postajemo odgovorni za vlastiti život. I dalje će posljedice naših odluka ponekad biti nepovoljne ili neočekivano drugačije od onoga što smo zamišljali i predviđali, ali odabir je bio naš i posljedice su naše. Jedina pogreška nam se može desiti da ništa ne odaberemo. Neodlučni samo upropaštavaju vlastite živote. 

Biti svoj nije jednostavno ali je oslobađajuće. 

A što napraviti kada loša osoba želi biti svoja. Kada je njen karakter zločudan u odnosu na druge ljude i kada jednostavno prihvaćanje da je to prirodno ponašanje te osobe i da se ona mora ili prihvatiti ili ne. Da li to znači i da se zločinci mogu opravdati jer su oni samo onakvi kavi jesu. Svatko opravdava svoje ponašanje jer ako i u jednom trenutku prizna da je pogriješio i da nije dobra osoba on ili ona će učiniti sve da se promijeni. Kao prvo, svi smo mi odgovorni za vlastite postupke i loše nas onašanje ne opravdava.

Da bi na pravi način odabrali pravu stvar ne bi bilo loše ugledati se na djecu. Ili još bolje, sjetiti se kako smo i sami bili djeca. Da li smo se previše brinuli o posljedicama ako kasnimo na ručak a upravo smo usred zanimljive igre, ili smo zaboravili spremiti sobu ili smo otišli u školu sa dvije različite čarape. Sve su to nebitne stvari za djecu. Samo su igra i zabava važne. I da propadne cijeli svijet djeca bi se nastavila igrati. Bezbrižno.

Još jedna stvar je bitna ako želimo zaista biti svoji. Ne obraćajte pozornost na vlastite misli. Barem ih ne shvaćate ozbiljno. Misli nam mogu zagorčati i uništiti život. Budite jači od njih.

Biti svoj nije jednostavno jer postoje mnoge prepreke na tom putu ali je jedino što možemo učiniti za sebe. Biti prekrasno svoj.

JUTARNJI RITUAL

Život započinje svakoga jutra - Joel Olsteen

Svakoga jutra određujemo kakav će nam biti dan. Uspješni ljudi ili oni koji to žete postati, koriste jutro kao najvažnije doba dana da bi definirali sebe i postavili odrednice sve do večeri. Mali jutarnji rituali su tu da nam pomognu. Nakon buđenja malo tko ima snage da iz sveg glasa pozdravi prve sunčeve zrake i da se rastegne pored širom otvorenog prozora. Dobro jutro živote. 

Prakticirajući jutarnje rituale kroz neko vrijeme, stvaramo dobre navike programirajući vlastito tijelo i um da se ponašaju baš onako kako mi želimo. Da se izvučete iz kreveta bez stenjanja i pospanih uzdaha, da se umijete, operete zube i obogatite svoj duh jutarnjom meditacijom i pozdravom suncu. Nakon toga slijedi vruća kava ili čaj sa jednom voćkom ili par zalogaja zdravih žitarica. 

Sigurno pozajete nekoga, ako niste upravo to vi, tko mrzi cijeli svijet kroz cijelo jutro ili barem dok ne popije ekstra jaku kavu. Nije nužno da ti ljudi spadaju u večernje tipove. Samo je šteta da najljepše doba dana provedu potpuno nesvjesni i mrzovoljni. Ali, svatko ima šansu da se izvuče iz te beznadne situacije. Naravno, ukoliko to želi. 

Meditacija je preduvjet da bi mogli iskoristiti jutro na kvalitetan način. Kako je moguće meditirati ako još oči niste otvorili i jedva ste se dovukli iz toplog kreveta na čvrstu stolicu. Hladna voda pomaže, sviježi zrak pomaže i jaka kava uzdiže. 

Ranojutarnja šetnja je blagoslov za cijeli dan - Henry David Thoreau

Možete se pitati zašto ne bi kreirali rituale oko večeri ili nekog drugog doba dana a jutro prepustili jutarnjim ranoraniocima. Nekima za dobro jutarnje otrežnjenje pomaže i trčanje kroz park još dok je pločnik vlažan i dok se osjeća hladan zrak dok ga udišete. To itekako otvara stisnute pore na koži i oči.

Jutro je posebno doba dana. Sa jutrom započinje dan. To je naše sveto vrijeme sa kojim određujemo ostatak dana. I tako stvarajući dobre jutarnje navike, nastavljamo sa oblikovanjem vlastitog života. Jedna jutarnja navika stvara novu naviku. Koje stvaraju nas.

PROMJENA

Ako niste zadovoljni sa životom - promijenite ga.

Promjena će se desiti htjeli mi ili ne. To je jedino neizbježno u ovome svijetu. Prema tome, prihvatite ideju vječne promjene i uzmite stvari u svoje ruke tako da se mijenjate u smijeru kojem želite ići. Prije svega, stvorite cilj kojeg želite dostići. Vizualizirajte, kreirajte u svome umu oblik, boje, mirise i ono što je najvažnije, osjećaje koje vas povezuju sa dostignutim ciljem. Ako ne znate gdje idete, onda je svejedno kuda ste se uputili.

ZDRAVE NAVIKE

Stvoriti promjene, znači nešto uraditi. Pokrenuti mišiće tijela i uma. Ako povežemo fizikalne zakone sa promjenom onda već na prvom koraku uviđamo da svaka sila ima suprotnu silu. Koliko god se mi htjeli promijeniti, nešto nas gura da se te promjene ne dogode. Ta suprotna sila se zove lijenost. Većina ljudi vrlo brzo odustanu kada se pojavi taj monstruozni napad. Predamo se postojećem stanju jer bolje je i to nego se boriti protiv nečeg što je jače od nas. Ali lijenost nije jača od nas. Samo joj dopuštamo tu pobjedu. To je naša volja.

Razlog lakog i brzog odustajanja je slabost uma, koji i dalje nastavlja biti naš gospodar umjesto da mi vladamo njime. Često se ljudi izgube u pretjeranom planiranju i dugim pripremama kako doći do cilja. To vam mogu reći iz prve ruke jer vjerujete mi na riječ, moj cijeli život uglavnom planiram kako stvoriti efikasne i dobre planove koji će se jednoga dana realizirati. Nije da sam godinama samo planirao (da godinama) ali lijenost je ta koja me odvlačila od jednostavog i efikasnog postupka koji je sažet u sloganu poznatog proizvođača sportske opreme: JUST DO IT.

PRVI KORAK

Većina ljudi se ukoče čim pomisle što ih čeka na tom putu promjena. Naprave sramežljivo prvi koračić i onda... Ništa. Zatvore tu stranicu života i nastave na sigurnoj strani ulice. Ta promjena ostane u magli, neizrečena, neučinjena ali začudo ne i zaboravljena. Ljudi koji su samo jedenom bili na yogi ili su prohodali par stotina metara u trenerci i sportskoj obući, znaju se često u društvenom razgovoru pohvaliti kako oni redovito vježbaju yogu i trču po šumama i livadama gotovo svaki dan. Napravili su prvi korak a onda su um i mašta preuzeli ostatak promjene koja se u stvarnosti nije nikada dogodila. Brbljanje sa prijateljima samo osnažuje tu iluziju i tako umjesto zdrave, snažne i sretne osobe, postajemo lažljivi Barun Munchausen.

Osim što je najteže napraviti prvi korak, nije ništa lakše nastaviti dalje. Ostajući na prvoj stepenici životne promjene, nismo ništa napravili. Baš ništa. Treba krenuti dalje i dalje i dalje, tako sve do cilja. Koji se nikada neće dostići. Jer cijeli život je jedna vječna promjena. Na bolje, nadam se.

OSTALI KORACI

Postoje dvije skupine ljudi kada govorimo o životnim promjenama: oni koji se mijenjaju na bolje i oni koji govore o tome.

I zato, budite promjena koju želite ostvariti.

Da bi vam olakšao trnoviti put promjene navesti ću korak po korak zamke i rješenja kako bi taj put ka boljem čovjeku bio uspješan i sa što manje ogrebotina i padova.

Kao prvo, i stvarno kao prvo: PRESTANITE SE ŽALITI, SAMOSAŽALIJEVATI I OPTUŽIVATI. PRIHVATITE ODGOVORNOST.

Koliko puta ste u razgovoru izrekli poznate dvije riječi: DA, ALI. Uvijek ste nalazili odgovor koji je bio drugačiji, ispriku da se nešto ne uradi, otkrivali ste probleme koji vas spriječavaju da to ostvarite. I to je istina. Uvijek će biti razloga da se nešto ne uradi i izbjegne. Uvijek. To je jedna strana medalje. Sa druge strane, Jedino vi možete nešto napraviti i ostvariti promjene na bolje u svome životu. Nitko drugi. I zato, ili nastavite kukati kako je život težak i nepravedan ili nešto napravite i promijenite to. Bez isprike.

Kao drugo: ZAPIŠITE VLASTITE CILJEVE. Nemojte da vam ostanu u glavi. Zapišite ih. Pročitajte ih svaki dan po nekoliko puta i onda neka se vrte u vašim mislima. Svaki uspješan čovjek prvo zapiše ciljeve koje želi ostvariti. I onda ih ostvaruje. Jedan po jedan.

Kao treće: NASTAVITE MALIM KORACIMA ALI SVAKI DAN. Nije moguće ostvariti sve ciljeve odjednom, čak ni pojedini cilj nije moguće dosegnuti u jednom jedinom skoku. Raščlanite na manje dijelove i stvorite naviku da ih ostvarujete svaki dan. Bez izuzeća.

Kao četvrto: MJERITE NAPREDAK. Da bi ste uopće znali da li napredujete u životnim promjenama trebate izmjeriti taj napredak. Nekad je to u metrima, u kilogramima, smanjenju vremena, količini novca, duljini meditacije, izdržljivosti, fleksibilnosti pri vježbanju, broju stranica koje ste pročitali... Valjda znate koji vam je cilj i kako doći do tamo. Čak je osjećaj napredovanja određena mjera. Koliko ste puta zahvalili nekome u danu, poklonili poklon ili pažnju, pomogli nekome.

Kao peto: UŽIVAJTE U PROMJENAMA. Ako ne osjećate užitak na tom putu trebali bi dobro razmisliti da li je taj put za vas. Postoji bezbroj puteva, staza i stazica gdje će te se osjećati da idete u dobrom smijeru. Ne slušajte društvo, prijatelje i rodbinu koja vam govori što trebate uraditi, već samo sebe. Jer svu dobrobit promjene ali i probleme, ćete snositi vi i nitko drugi. Odgovornost u životu znači i ponekad priznati da je put pogrešan i da treba krenuti negdje drugdje.

Kao šesto: AKO PADNETE, USTANITE I NASTAVITE DALJE. Pretpostavljam da je ostvarenje životnog cilja ipak ozbiljna i često teška stvar. Tu ne spada da ćemo skoknuti do dućana kupiti kruh i mlijeko i to objaviti svijetu da smo ostvariti jedan životni cilj. Na ozbiljnom putu postoje i ozbilje zapreke. Ponekad ćemo se zaplesti, ponekad pasti i ozlijediti se. Ali to je život. Zato ćemo ustati i nastaviti dalje. I doći do cilja.

Želim vam sve najbolje na putu životnih promjena.

BOŽANSKI VRT

KAKO BITI SVOJ U NEKOLIKO KORAKA

Budi svoj jer svi ostali su već zauzeti – OSCAR WILDE

Na putu kroz život često izgubite sebe. Nitko vam nije kriv što više obraćate pažnju na nebitne detalje kako izgleda kutija nego na sam sadržaj. Ovo je kratka uputa kako pronaći sebe u tri koraka.

1 VOLI SEBE

Ako nećeš ti, tko će? Da li ste u stanju ujutro pogledati u ogledalo i da jasno i glasno kažete: VOLIM TE. Nekima će se dlanovi ovlažiti na samu pomisao da moraju sebe (ma kako lijepi bili) pogledati u oči i reći nešto lijepo. Vjerujte da sam i sam imao tih problema. Nije ugodno.

Mi smo sami sebi najbliži. To ne znači da druge ne volimo ili da ih mrzimo. Tek kada zavolimo sebe počnemo voljeti i sve ostale. Iskreno. Jer smo svi mi povezani. Neraskidivo.

Ako želite dobiti još malo inspiracije i da shvatite koliko je u životu važno voljeti sebe pogledajte ovaj video gdje Anita Moorjani objašnjava koju je lekciju naučila u trenucima kada je bila izvan svog tijela: https://www.youtube.com/watch?v=GjqZxRuA4m0

2. BUDI SVJESTAN SVOJIH MISLI

Ti nisi tvoje misli. Ti nisi ni to tijelo. Onda se prestani poistovjećivati sa takvim glupostima što ti prolaze kroz glavu. Naše misli dolaze iz uma a um je ili naš najveći neprijatelj ili najbolji prijatelj. Dugo vremena u ovom životu nam nanosi samo štetu. Sve do trenutka kada ga prestanemo uzimati zdravo za gotovo.

Ne vjerujte uvijek ono što mislite. To nije zdravo. To šteti srcu. Sve dok misli vode vaš život ne možete očekivati ništa dobro od života. Morate uzeti stvari u svoje ruke i pokazati tko je gazda u kući. Meditirajte. Obuzdajte negativne misli.

Eckart Tolle bazira svoje učenje o tome da se odvojimo od misli. Sva patnja koja nam se dešava dolazi iz uma. https://www.youtube.com/watch?v=4bq5R7W-bOU

3. POSLUŠAJ SVOJE SRCE

Ovo je važno ako želite napraviti nešto pozitivno u životu. Intuicija je bitan faktor za uspjeh ali to dolazi tek kada zavolite sebe i umirite divlji um. Onda se vrata percepcije otvaraju širom.

Carl Gustav Jung je obilazio indijanska plemena i od njega dolazi ova kratka priča koliko je važno misliti srcem:

-Vidi,- rekao mi je Pueblo poglavica Ochwia Biano, - kako bijelci ne liče na čovjeka. Njihove usne su tanke, nosovi šiljasti, lica su im izbrazdana i izobličena, njihove su oči ukočene, one uvijek nešto traže. Što traže? Bijelci uvijek nešto žele, oni su uznemireni i nespokojni. Mi ne znamo što žele. Mi ih ne razumijemo. Mi vjerujemo da su oni ludi.

Pitao sam ga zašto misli da su bijelci ludi?

Odgovorio je: Oni kažu da misle glavom.

Pa naravno, čime ti misliš? – upitao sam ga.

Mi mislimo ovim. – rekao je i pokazao na srce.

Priča preuzeta sa: http://dharma-spirit.blogspot.hr/2012/05/jjung.html

PRIVLAČENJE ZAKONA PRIVLAČENJA

Vi ste u savršenoj poziciji da odavde stignete tamo – Abraham Hicks

Ono što privlačite u životu koristeći zakon privlačenja kao vibracijski obrazac je posljedica vas samih. Privlačite uvijek sami sebe. Još više energije koje sami odašiljete. Ako niste zadovoljni sa vlastitom energijom promijenite smjer života. Promijenite misli i ponašanje. Promijenite navike.

Uvijek počinjete sa mjesta gdje se upravo sada nalazite. To nikada nije savršena pozicija, strateški pozitivna za vas.  Ali ako budete čekali da dođete na mjesto koje je puno ugodnije i bolje od ovog gdje ste sada, nikada nećete ni krenuti na put. Sve što trebate jeste napraviti prvi korak i putovanje počinje.

Nitko nema idealan život. Život se u cjelini sastoji od raznih nijansi koje se prelijevaju iz svijetlih ili tamnijih tonova iz dana u dan, iz trenutka u trenutak. Stalna na ovom svijetu samo mijena jest. Pa što čekate? Lijepo vrijeme? Poziv sa visina? Unutarnji glas koji šapuće da ste najbolji na svijetu?

Mi smo uvijek spremni da počnemo živjeti ali nikako da živimo – Ralph Waldo Emerson

Da bi zakon privlačenja počeo djelovati moramo ga aktivirati. Nije da zakon ne postoji i bez toga ali morate obratiti pažnju da bi zakon počeo djelovati na vas. Ne možete očekivati da ćete zatvarajući oči pronaći pravi put. Svjesno prihvaćanje života i odgovornosti je početak.

I sami znate da je često ugodnije izbjegavati promjene u životu jer tamo gdje ste sada sve vam je poznato. I vaše patnje, nevolje i bolesti. Na nekim drugim mjestima može vam biti gore. Ali može i bolje. Ako živite svjestan život, vjerujte mi, biti će vam samo bolje. Jer jedini tko ima moć da upravlja vašim životom ste VI. Nitko drugi. A nikako da krenete jer se bojite neizvjesne budućnosti.

Ako ne znate kamo idete, završit ćete negdje drugdje – Yogi Berra

Na tom putu prema nigdje, uvijek možete stati i promijeniti smjer. Odabrati pravi put i krenuti tamo. Krenuh putem kojim se rjeđe išlo, napisao je Robert Frost. Zašto ne istražiti nove putove? Biti dio nove ekspedicije. Uvijek je odluka na vama. Nitko izvan vas nema snage da vam nametne kuda ćete ići.

Često vas um, vaš vlastiti um, zbuni stalnim mijenjanjem smjera. Kao da ide 100 na sat. I kada imate mogućnost odabira jednog od dva puta odabrati ćete onaj krivi ako slušamo um. Uvijek onaj krivi. Osim što ste materijalno i mentalno kompleksna bića (drugim riječima zbrkana), jedan dio vas ima snagu da se odupre tom kaosu. Nadilaženjem lijenosti tijela i uma uhvatite uzde i usmjerite život na pravi put.

Svaka odluka je posljedica vašeg razmišljanja. A razmišljanje vas dovodi u određeno vibracijsko stanje. Vibracija privlači istu vibraciju. To vam otvara nove putove. I nove izazove. Što je energija i vibracija jasnija i jača, to su putovi širi. Uvijek možete odabrati nešto drugo u bilo kojem trenutku života. Barem iz zabave.

Odlučio sam biti sretan jer je to dobro za moje zdravlje – Voltaire