srijeda, 2. prosinca 2015.

KAKO BITI SVOJ U NEKOLIKO KORAKA



Budi svoj jer svi ostali su već zauzeti – OSCAR WILDE

Na putu kroz život često izgubite sebe. Nitko vam nije kriv što više obraćate pažnju na nebitne detalje kako izgleda kutija nego na sam sadržaj. Ovo je kratka uputa kako pronaći sebe u tri koraka.

1 VOLI SEBE

Ako nećeš ti, tko će? Da li ste u stanju ujutro pogledati u ogledalo i da jasno i glasno kažete: VOLIM TE. Nekima će se dlanovi ovlažiti na samu pomisao da moraju sebe (ma kako lijepi bili) pogledati u oči i reći nešto lijepo. Vjerujte da sam i sam imao tih problema. Nije ugodno.

Mi smo sami sebi najbliži. To ne znači da druge ne volimo ili da ih mrzimo. Tek kada zavolimo sebe počnemo voljeti i sve ostale. Iskreno. Jer smo svi mi povezani. Neraskidivo.

Ako želite dobiti još malo inspiracije i da shvatite koliko je u životu važno voljeti sebe pogledajte ovaj video gdje Anita Moorjani objašnjava koju je lekciju naučila u trenucima kada je bila izvan svog tijela: https://www.youtube.com/watch?v=GjqZxRuA4m0



2. BUDI SVJESTAN SVOJIH MISLI

Ti nisi tvoje misli. Ti nisi ni to tijelo. Onda se prestani poistovjećivati sa takvim glupostima što ti prolaze kroz glavu. Naše misli dolaze iz uma a um je ili naš najveći neprijatelj ili najbolji prijatelj. Dugo vremena u ovom životu nam nanosi samo štetu. Sve do trenutka kada ga prestanemo uzimati zdravo za gotovo.

Ne vjerujte uvijek ono što mislite. To nije zdravo. To šteti srcu. Sve dok misli vode vaš život ne možete očekivati ništa dobro od života. Morate uzeti stvari u svoje ruke i pokazati tko je gazda u kući. Meditirajte. Obuzdajte negativne misli.

Eckart Tolle bazira svoje učenje o tome da se odvojimo od misli. Sva patnja koja nam se dešava dolazi iz uma. https://www.youtube.com/watch?v=4bq5R7W-bOU



3. POSLUŠAJ SVOJE SRCE
Ovo je važno ako želite napraviti nešto pozitivno u životu. Intuicija je bitan faktor za uspjeh ali to dolazi tek kada zavolite sebe i umirite divlji um. Onda se vrata percepcije otvaraju širom.

Carl Gustav Jung je obilazio indijanska plemena i od njega dolazi ova kratka priča koliko je važno misliti srcem:

-Vidi,- rekao mi je Pueblo poglavica Ochwia Biano, - kako bijelci ne liče na čovjeka. Njihove usne su tanke, nosovi šiljasti, lica su im izbrazdana i izobličena, njihove su oči ukočene, one uvijek nešto traže. Što traže? Bijelci uvijek nešto žele, oni su uznemireni i nespokojni. Mi ne znamo što žele. Mi ih ne razumijemo. Mi vjerujemo da su oni ludi.
Pitao sam ga zašto misli da su bijelci ludi?
Odgovorio je: Oni kažu da misle glavom.
Pa naravno, čime ti misliš? – upitao sam ga.
Mi mislimo ovim. – rekao je i pokazao na srce.


Nema komentara:

Objavi komentar