BOŽANSKI VRT

KAKO BITI SVOJ U NEKOLIKO KORAKA

Budi svoj jer svi ostali su već zauzeti – OSCAR WILDE

Na putu kroz život često izgubite sebe. Nitko vam nije kriv što više obraćate pažnju na nebitne detalje kako izgleda kutija nego na sam sadržaj. Ovo je kratka uputa kako pronaći sebe u tri koraka.

1 VOLI SEBE

Ako nećeš ti, tko će? Da li ste u stanju ujutro pogledati u ogledalo i da jasno i glasno kažete: VOLIM TE. Nekima će se dlanovi ovlažiti na samu pomisao da moraju sebe (ma kako lijepi bili) pogledati u oči i reći nešto lijepo. Vjerujte da sam i sam imao tih problema. Nije ugodno.

Mi smo sami sebi najbliži. To ne znači da druge ne volimo ili da ih mrzimo. Tek kada zavolimo sebe počnemo voljeti i sve ostale. Iskreno. Jer smo svi mi povezani. Neraskidivo.

Ako želite dobiti još malo inspiracije i da shvatite koliko je u životu važno voljeti sebe pogledajte ovaj video gdje Anita Moorjani objašnjava koju je lekciju naučila u trenucima kada je bila izvan svog tijela: https://www.youtube.com/watch?v=GjqZxRuA4m0

2. BUDI SVJESTAN SVOJIH MISLI

Ti nisi tvoje misli. Ti nisi ni to tijelo. Onda se prestani poistovjećivati sa takvim glupostima što ti prolaze kroz glavu. Naše misli dolaze iz uma a um je ili naš najveći neprijatelj ili najbolji prijatelj. Dugo vremena u ovom životu nam nanosi samo štetu. Sve do trenutka kada ga prestanemo uzimati zdravo za gotovo.

Ne vjerujte uvijek ono što mislite. To nije zdravo. To šteti srcu. Sve dok misli vode vaš život ne možete očekivati ništa dobro od života. Morate uzeti stvari u svoje ruke i pokazati tko je gazda u kući. Meditirajte. Obuzdajte negativne misli.

Eckart Tolle bazira svoje učenje o tome da se odvojimo od misli. Sva patnja koja nam se dešava dolazi iz uma. https://www.youtube.com/watch?v=4bq5R7W-bOU

3. POSLUŠAJ SVOJE SRCE

Ovo je važno ako želite napraviti nešto pozitivno u životu. Intuicija je bitan faktor za uspjeh ali to dolazi tek kada zavolite sebe i umirite divlji um. Onda se vrata percepcije otvaraju širom.

Carl Gustav Jung je obilazio indijanska plemena i od njega dolazi ova kratka priča koliko je važno misliti srcem:

-Vidi,- rekao mi je Pueblo poglavica Ochwia Biano, - kako bijelci ne liče na čovjeka. Njihove usne su tanke, nosovi šiljasti, lica su im izbrazdana i izobličena, njihove su oči ukočene, one uvijek nešto traže. Što traže? Bijelci uvijek nešto žele, oni su uznemireni i nespokojni. Mi ne znamo što žele. Mi ih ne razumijemo. Mi vjerujemo da su oni ludi.

Pitao sam ga zašto misli da su bijelci ludi?

Odgovorio je: Oni kažu da misle glavom.

Pa naravno, čime ti misliš? – upitao sam ga.

Mi mislimo ovim. – rekao je i pokazao na srce.

Priča preuzeta sa: http://dharma-spirit.blogspot.hr/2012/05/jjung.html

PRIVLAČENJE ZAKONA PRIVLAČENJA

Vi ste u savršenoj poziciji da odavde stignete tamo – Abraham Hicks

Ono što privlačite u životu koristeći zakon privlačenja kao vibracijski obrazac je posljedica vas samih. Privlačite uvijek sami sebe. Još više energije koje sami odašiljete. Ako niste zadovoljni sa vlastitom energijom promijenite smjer života. Promijenite misli i ponašanje. Promijenite navike.

Uvijek počinjete sa mjesta gdje se upravo sada nalazite. To nikada nije savršena pozicija, strateški pozitivna za vas.  Ali ako budete čekali da dođete na mjesto koje je puno ugodnije i bolje od ovog gdje ste sada, nikada nećete ni krenuti na put. Sve što trebate jeste napraviti prvi korak i putovanje počinje.

Nitko nema idealan život. Život se u cjelini sastoji od raznih nijansi koje se prelijevaju iz svijetlih ili tamnijih tonova iz dana u dan, iz trenutka u trenutak. Stalna na ovom svijetu samo mijena jest. Pa što čekate? Lijepo vrijeme? Poziv sa visina? Unutarnji glas koji šapuće da ste najbolji na svijetu?

Mi smo uvijek spremni da počnemo živjeti ali nikako da živimo – Ralph Waldo Emerson

Da bi zakon privlačenja počeo djelovati moramo ga aktivirati. Nije da zakon ne postoji i bez toga ali morate obratiti pažnju da bi zakon počeo djelovati na vas. Ne možete očekivati da ćete zatvarajući oči pronaći pravi put. Svjesno prihvaćanje života i odgovornosti je početak.

I sami znate da je često ugodnije izbjegavati promjene u životu jer tamo gdje ste sada sve vam je poznato. I vaše patnje, nevolje i bolesti. Na nekim drugim mjestima može vam biti gore. Ali može i bolje. Ako živite svjestan život, vjerujte mi, biti će vam samo bolje. Jer jedini tko ima moć da upravlja vašim životom ste VI. Nitko drugi. A nikako da krenete jer se bojite neizvjesne budućnosti.

Ako ne znate kamo idete, završit ćete negdje drugdje – Yogi Berra

Na tom putu prema nigdje, uvijek možete stati i promijeniti smjer. Odabrati pravi put i krenuti tamo. Krenuh putem kojim se rjeđe išlo, napisao je Robert Frost. Zašto ne istražiti nove putove? Biti dio nove ekspedicije. Uvijek je odluka na vama. Nitko izvan vas nema snage da vam nametne kuda ćete ići.

Često vas um, vaš vlastiti um, zbuni stalnim mijenjanjem smjera. Kao da ide 100 na sat. I kada imate mogućnost odabira jednog od dva puta odabrati ćete onaj krivi ako slušamo um. Uvijek onaj krivi. Osim što ste materijalno i mentalno kompleksna bića (drugim riječima zbrkana), jedan dio vas ima snagu da se odupre tom kaosu. Nadilaženjem lijenosti tijela i uma uhvatite uzde i usmjerite život na pravi put.

Svaka odluka je posljedica vašeg razmišljanja. A razmišljanje vas dovodi u određeno vibracijsko stanje. Vibracija privlači istu vibraciju. To vam otvara nove putove. I nove izazove. Što je energija i vibracija jasnija i jača, to su putovi širi. Uvijek možete odabrati nešto drugo u bilo kojem trenutku života. Barem iz zabave.

Odlučio sam biti sretan jer je to dobro za moje zdravlje – Voltaire

ŽIVOT IDE DALJE

KAKO SAM PRONAŠAO SMISAO

Smisao našeg života je biti sretan – Dalai lama

Jedno od češćih pitanja koja se postavljaju djeci je: što bi htio biti kada odrasteš? Policajac, vatrogasac, doktor, nogometaš, stjuardesa, pilot….  Što ima loše u tome? Ništa. Tako se motivira dijete da pronađe svoju poziciju u društvu i da postanu korisni sudionici ovog svijeta.

Kada to isto dijete odraste sa sjetom se sjeća vlastitih riječi (ako su ikako zabilježene), duboko udahne i reče: a tako sam imao veliku želju da postanem…

U neko doba kada nas život dobro uvalja kroz sve oluje i nedaće, jave se stare želje koje smo pod pritiskom okoline potisnuli duboko u nesvjesni dio nas. Nezadovoljni stanjem u kojem se nalazimo kada nemamo dovoljno novca, dovoljno ljubavi, sreće i samopouzdanja a imamo previše nevolje, nerazumijevanja i loše karme, počinjemo prekopavati po starim zaboravljenim željama kao vječni izvor inspiracije.

Uvijek želite da naučite nešto korisno - Sofoklo

Preko interneta i uz pomoć prijatelja razvijamo vlastiti self help priručnik koji nas gura samo prema naprijed i prema gore. U toj knjižici piše da sve možemo samo ako poželimo, da nitko ne smije stajati na putu naše sreće, da sve moramo žrtvovati da bi ostvarili duboko zakopane želje. Taj bučni glas nam govori da stanemo na vrh brda i glasno vičemo: JA SAM SRETAN.

Kao u svakoj priči tako i ovdje postoji jedna kvaka. Kada bi svatko od nas slijedio želju koja ga potiče prije ili kasnije društvo bi bilo puno nezadovoljnih i mrzovoljnih ljudi. Kako netko tko radi ono što voli može biti nezadovoljan? Postoji jedan citat koji je izgovorio Buda: svaka patnja je uzrokovana željom. Problem kod želja je što se često mijenjaju. U jednom trenutku bi htjeli biti policajac a u slijedećem provalnik. Jedan dan bi htjeli ići lijevo a sutradan desno. Kada bi ostvarivali svaku našu želju (što je tehnički nemoguće) stvorili bi pomutnju u vlastitoj glavi. I kao posljedica toga mi bi postali nezadovoljni i mrzovoljni. I na koncu nesretni.

Postoji neki drugi pokazatelji koji nam mogu donijeti trajniju sreću. Pronaći smisao života nije isto što i slijediti želju. Želje su proizvod uma i tijela, dok smisao izvire iz duše. Svatko do nas ima želju da uživa ali problem materijalnog svijeta je da je svako uživanje ograničeno. Vremenom i količinom. Pojesti jedan kolač je zaista užitak, pojesti dva je sreća dok jedenje trećeg kolača postaje muka. Četvrti vam više ne pada na pamet. Još jedan primjer želje je lješkarenje na tropskom otoku u hladu palme dok pijuckate savršeni koktel i imate predivni pogled na tirkizno more. Vjerujte mi, dosadilo bi vam prije ili kasnije.

Ljepota bez djelovanja je dosadna – Ralph Waldo Emerson

Samo ako pronađemo vlastiti smisao života stvaramo dugotrajnu sreću. U Bhagavad Giti Krišna je rekao: Bolje je nesavršeno vršiti vlastitu dharmu (dužnost), nego savršeno vršiti tuđu dharmu. Ono što nas može zaplašiti kod pronalaženja smisla je da je to dosta različito od želja koje nam je nametao um. Smisao života ne mora biti u ležanju na pješčanoj plaži, tulumarenju po cijelu noć, putovanjima oko svijeta ili da napišemo knjigu i objavimo album sa pjesmama.

Tamo gdje poklekneš, naći ćeš svoje blago – Joseph Campbell

Ako želimo usporediti smisao života sa željama uma mogli to staviti u ovakvu tabelu:

SMISAO je motiviran sa DAVANJEM	ŽELJA je motivirana UZIMANJEM
SMISAO fokusira na samo DJELOVANJE	ŽELJA uzima samo REZULTATE
SMISAO je potaknut od SRCA	ŽELJA dolazi iz UMA
SMISAO je putovanje DUŠE	ŽELJA je bitka EGA

Ako samo slijedimo vlastite želje možemo dosegnuti materijalno zadovoljstvo koje je ionako po svojoj prirodi ograničeno i vremenom i količinom dok pronalaženje vlastitog smisla dovodi trajno zadovoljstvo u naš život. To traganje nije uvijek uspješno jer smo zamagljeni svjetlucavim sjajem stakalaca koje nam um poput mrkve stavlja pred nas. Nakon mnogo godina nezadovoljstva i frustracija pokušavamo pronaći drugačije izvore sreće. Ono što nas definira u ovome životu jeste naša sposobnost da služimo, da pružimo drugima barem dio naše energije.

Pronađi svoje rane i naći ćeš svoj smisao – Sean Corn

Ovaj citat sam pronašao u dokumentarcu Yoga is gdje nas učiteljica joge Sean Corn u jednoj rečenici  usmjerava kako pronaći smisao života. Svaka bol ili rana koja nas je snašla u životu je poput znaka koji nam govori da obratimo pažnju. Što je veća bol to je i znak veći. Neki su poput jumbo plakata ali na koje nikada nismo obraćali pažnju. Upravo zbog boli smo okretali glavu u drugu stranu. Polako suzbijmo strah prema nedaćama života i pročitajmo to upozorenje. Vidjeti ćete da se tu nalazi vaš poziv. I trajna sreća.

Mogućnost da živimo smisleni život je direktno povezan sa sposobnošću da prepoznamo i pobijedimo iracionalne strahove – Mastin Kipp

TERORIZAM, STRAH, MRŽNJA I LJUBAV

Na blogu kojeg pišem uglavnom se ne dotičem konkretnih događaja već na općeniti način pokušavam objasniti kako izvući najbolje iz ovog života. Kako povisiti vibraciju da lakše sagledamo tko smo mi sami, tko smo u odnosu na druge i koji je smisao svega ovoga.

Napad u Parizu gdje je ubijeno veliki broj ljudi je globalan događaj koji mijenja stanje duha i uticati će na ponašanje mnogih država i pojedinaca. Nakon napada na blizance u New Yorku postrožila se sigurnost na aerodromima, povećale kontrole prema sumnjivcima i povećala mržnja prema svima koji nisu iz naše etničke ili vjerske skupine. Poznat je bio slogan kojeg je Amerika koristila u to vrijeme: rat protiv terora.

Očito taj rat i dalje traje. I trajati će dok se ne promijeni naš stav prema ratu, teroru, strahu i mržnji.

S vremena na vrijeme pogode nas događaji koji svojom brutalnošću pomaknu naše miroljubivo razmišljanje. Osjećaji se uzburkaju i naša reakcija na to samo nas vodi sve dublje ka mračnim dijelovima naše duše.

Uvijek se nešto dešava oko nas. Netko je ubijen, silovan, opljačkan ili se događa ljubav i sreća. Na to ne možemo direktno utjecati. Ali naša reakcija na te događaje je puno važnija od samih događaja. To nas izgrađuje i jača.

Žalosti me kada ljudi koji svoju niske osjećaje, poput mržnje, izražavaju pozivajući se na Boga ili  proroka. Uvijek postoje osobe koji čuju glasove u glavi ali to ostaje njihova privatna zabava koja ne ozljeđuje druge. Kada dođe do uništenja sa puškom i bombom u ruci i punih ustiju Božjeg imena, uvijek je srce prazno. Riječ Islam ima korijen u riječi salam što znači mir. Zar se zazivajući mir može ubijati?

Ponovno (i uvijek ću ponoviti kada osjetim da je to potrebno) objavljujem ovu kratku priču koju sam više puta čuo od poznatog učitelja meditacije svjesnosti Jacka Kornfielda i koja se može primijeniti i u ovom trenu kada jedna skupina ljudi ubijaju druge zato što imaju različit pogled na svijet. Ukoliko mržnju ne zaustavimo, ona eskalira i potiče drugu mržnju. I tako unedogled. Život za životom, generacija za generacijom. Sve dok netko ne stane i promijeni tu negativnu energiju u nešto dobro. U ljubav na primjer.

Na žalost, naša generacija je već osjetila što znači mrziti u praksi. Bilo bi dobro da buduće generacije pamte nas po nečemu sasvim drugačijim. Po dobroti, ljubavi, ili barem toleranciji.

Hvala.

Jack Kornfield 

Ova istinita priča se dogodila u Tajlandu, u izbjegličkom kampu gdje su se smjestili izbjeglice iz Kambođe. Za vrijeme krvavog sukoba sedamdesetih godina, kada su Crveni Kmeri ubili gotovo četvrtinu stanovništva, stotine tisuća ljudi je spas potražilo u susjednim zemljama. Ali i u kampovima nije bilo mira. Tu su se nalazile razne političke skupine koje su se borile za dominaciju među obespravljenim ljudima.

Maha Ghosananda, budistički učitelj iz Kambođe, je dobio dozvolu da otvori hram u središtu jednog kampa gdje je boravilo 50 000 ljudi u svojim šatorima, gotovo bez vode i sa vrlo malo hrane. Kada su Crveni Kmeri saznali da se otvara Budistički hram obznanili su da će svatko tko dođe na otvaranje biti ili ubijen ili protjeran natrag u Kambođu.

Tako se zbog prijetnji nije znalo da li će itko doći. Ali Maha Ghosananda je bio izuzetno hrabar  učitelj sa puno ljubavi prema drugima. Bio je spreman i umrijeti – većina njegove obitelji je već bila ubijena, kao i brojni članovi samostana.   

Tako se uputio po kampu zvoneći i pozivajući ljude da dođu na otvorenje hrama napravljenog od bambusa. Uskoro je pola kampa došla pred hram. 25 000 ljudi. On je sjeo u središte prašnjavog kampa gledajući u lica tih ljudi. Uplašenih i obespravljenih. Nije bilo čovjeka tko nije izgubio bar nekoliko članova obitelji.

Pomislio sam: „Što on može reći tim ljudima koji su izgubili toliko mnogo u svom životu?“ On je sklopio ruke i započeo mantrati riječi koje ti ljudi posljednjih osam godina nisu čuli. Sa prekrasnim glasom je izgovarao stihove koje je izrekao Buda:

Na hi verena verani
sammantidha kudacanam
averena ca sammanti
esa dhammo sanantano

Mržnja se ne uklanja mržnjom, već samo ljubavlju. To je zakon vječan i nepromjenjiv.

Uskoro je svih 25 000 ljudi ponavljalo za njim: Mržnja se ne uklanja mržnjom, već samo ljubavlju. To je zakon vječan i nepromjenjiv.

Tako je dosegao istinu koja je bila veća od njihove tuge. Da, postoji uništenje; da, postoji ubijanje, ali ipak, ne postoji kraj tomu bez ljubavi.

SAMO JE JEDAN TRENUTAK

Obećao sam sebi da ću uživati svakog trena svakog dana koji mi je dan - Thich Nhat Hanh

U svakom trenutku zaboravimo da živimo svoj život samo u tom trenu. Ups, evo ga već prođe. Još jedan trenutak. Beskonačan niz trenutaka kojih se uglavnom ne sjećamo.

Život nam se sastoji samo od trenutaka. Svakome od nas. Razlika je samo da netko svjesno živi život a većina nas samo promatraju svoj život kao da se dešava na kino platnu. Kada prođe još jedan trenutak uštipnimo se i probudimo. Bar da uhvatimo jedan moment svjesne pažnje. Ali i to brzo prođe.

Vrijeme je samo koncept. U stvarnosti postojimo samo u vječnome sada. Prošlost je samo sjećanje a budućnost obično sanjarenje. Sve naše priče o prošlosti i budućnosti su ideje koje nastaju i nestaju u trenu. – Jack Kornfield

Rekli biste da nije ni malo teško uhvatiti taj trenutak. OK, evo ga. Tu je. Naprežemo moždane vijuge da bi što pozornije bili svjesni tog vražjeg trenutka. Upregnemo oči da bi bolje vidjeli, naboramo čelo da bi se fokusirali, podignemo uši da bi bolje čuli ali od tog trenutka ništa. Nema ga. Još jednom je prošao pored nas neprimijećeno.

To nije način da bi živjeli u momentu. To je bespotrebno naprezanje i gubljenje energije koje ionako imamo malo. Opustite se. Ne razmišljajte. Jedna vrlo važna stvar je da shvatimo da nismo naše misli. Daleko od toga. Da bi bili dobri u kreiranju života trebamo kontrolirati misli. Opustite se.

Vrijeme ide mimo nas htjeli mi to ili ne. Svatko ima jednaku količinu vremena. 24 sata u jednom danu. Ni više ni manje. Ne možemo zaustaviti vrijeme, ne možemo ga potkupiti (da ide na naš mlin više nego drugima), ne možemo ga uskladištiti, uništiti, rastegnuti i strpati u džep. Vrijeme živi svoj život neovisno o nama.

Vječnost je sastavljena od mnogih malenih trenutaka – Emily Dickinson

Paradoks je da što se manje naprežemo da dohvatimo trenutak to smo bliži njemu. Kada ga samo promatramo bez ikakve želje da kontroliramo taj djelić vječnog vremena, postajemo svjesni tog trenutka. Bivajući svjesni taj trenutak postaje dio našeg života i onda sve te momente istine možemo zaustaviti, rastegnuti, uobličiti na način da uskladimo vibraciju našeg uma sa vibracijom tog trenutka.

Postoji jedna određena zbrka koja postoji u svačijoj glavi. Zbrka misli. Monolozi, dijalozi i svakakve note jeftine glazbe. Povrh toga i neriješeni problemi i svakodnevna pitanja koja nas muče. Jednom riječju: zbrka.

U ime Boga, stanite za trenutak, prekinite sa poslom, pogledajte oko vas – Lav Tolstoj

Pogledajte u sebe. Unutar vas. I vrijeme će stati. U tom trenutku uobličiti ćemo vlastiti život. Postoje mnogi načini da prekinete sa tom bukom u vašoj glavi koja vas sprječava da se posvetite sa samim sobom. Meditacija, fokusiranje, vizualizacija, slušanje glazbe, odlazak u prirodu. Odaberite što želite, ono gdje se osjećate ugodno. Samo odaberite i posvetite se zaustavljanju vječnog vremena.

Sve što radimo u životu, radimo sa ljubavlju. Tako ćemo najlakše i najbrže doći do cilja. U ovom slučaju govorimo kako da iskoristimo trenutak života bivajući svjesni tog malenog momenta. Ne vežemo se za njega, ne hvatamo ga, ne zaustavljamo, samo ga promatramo. Sa ljubavlju.

Zapišite na srcu da je svaki dan najbolji dan vašega života - Ralph Waldo Emerson

Ma koliko ovaj svijet izgleda ponekad zbrkano i uznemirujuće ipak postoji predložak kako se može očitati naše trenutno stanje duha. Korak po korak možemo napustiti poziciju iz koje ne možemo sagledati životnu sliku. Krenimo od prvog koraka. Malog koračića.

Život počinje sa dahom. I udišemo, izdišemo cijeli život. Do posljednjeg daha. Čak i disanje prihvaćamo samo kao dio mehaničke radnje koje pumpa pluća i srce kisikom. Disanje je mnogo više od toga. To je naša poveznica sa nama samima. To nas definira da postojimo. Samo, radite to svjesno.

Dišite. Opustite se. Posjetite sebe da je ovaj trenutak sve što imate – Oprah Winfrey

Kada pritisnemo svom snagom na neko mjesto uvijek se pojavi suprotna sila koja reagira na naš pritisak. Kada pritisnemo sebe, ili nas netko drugi stisne, prirodno se pojavi blokada kao obrambeni mehanizam. U to trenutku kada nastane bol ne pada nam na pamet da se opustimo. Stisnemo zube i uzvratimo udarac.

Ali, rješenje je upravo suprotno od toga. Prihvatimo ono što nam se dešava. I bol će minuti. I život će krenuti dalje uz našu punu pažnju. Trenutak za trenutkom. Do posljednjeg daha.

Uvijek reci da trenutku. Predaj se. Reci da životu – i pogledaj kako život iznenada djeluje za tebe umjesto protiv tebe – Eckhart Tolle

TRI KORAKA DO SREĆE

Nitko nije negativac u vlastitoj priči. Svi smo mi heroji u toj priči.

George R.R. Martin

Ma koliko nam se život koji trenutno živimo ne sviđa, nemamo razloga da ikoga osuđujemo za sve probleme i nevolje koje su nam se objesile o rame. U životu prolazimo i kroz teška vremena ali i kroz periode oduševljenja ili barem zadovoljstva. Obično se zaboravi da  je život jedna dinamično ispričana priča sa likovima koji izuzetno sliče kao da su došli iz jeftinih sapunica. Neispunjene ljubavi, varanje, nesreće i intrige su dio tog vrtuljka života. Kada smo sretni, vlastiti život ne bi mijenjali za ništa na svijetu. Ali u onim trenucima pada i posrtanja rado bi se mijenjali za živote drugih.

I tada krivimo sve oko nas, počevši od boga, roditelja, supružnika, djece, rodbine, prijatelja i političara, da su nam uništili dostojanstvo i ono malo sreće što zaslužujemo. Jer, bože moj, sreća je nešto zašto živimo, što nas pokreće i dozvoljava nam da damo sebi oduška u neobuzdanoj radosti života. Tih trenutaka a počesto i dana, pogledamo se nevoljko u ogledalo, opsujemo kroz zube i poželimo da smo negdje drugdje ili netko drugi i ne pada nam na pamet da otvoreno kritiziramo pisca i kreatora vlastitog života – nas same.

Ako vjerujemo da smo puno više od slučajne nakupine atoma i molekula, također vjerujemo da svaki život ima smisla. Da ima svoju priču, početak, sredinu i kraj. Da ima fabulu koja je ponekad zanimljiva a ponekad dosadna. Da taj život može biti ljubavna drama, pustolovina, triler, tragedija ili horor. Često se sve to izmjenjuje u slojevima pa kako nam bude. Ako sve to ima smisla i događaji se ne dešavaju slučajno poput loto kuglica, negdje mora biti poveznica ili barem niti koji sve to povezuju. Okrećemo se oko sebe da bi pronašli uzrok našeg postojanja i ne možemo ga naći. Nema ga. Ne vidimo ga. I opet tonemo u depresiju i krivnju.

Jedna od najvažnijih osobina koja nas određuje kako odrastamo jeste prihvaćanje odgovornosti. Dokazujemo roditeljima, prijateljima i samome sebi da smo dovoljno veliki i zreli da preuzmemo život pod svoje skute. Ako je to tako zašto krivimo druge za sve nevolje koje padaju na nas? Odgovornost nije ograničena samo za sretne trenutke. Odgovornost je apsolutna, neodvojiva i neizbježna u kreiranju vlastitog života. Ako smo tako otkrili uzročnika problema koji je istovremeno i uzročnik svega dobrog što nam se desi, obratimo se njemu kada nam je teško i pronađimo rješenje problema.

Podijelimo to u tri malena koračića. Kako ih budemo sve više primjenjivali u vlastitom životu ti koraci će postajati sve veći i brži. Sve što trebamo jeste da ih ponavljamo. Bitna komponenta tog hodanja kroz život je da to radimo sa punom svjesnošću, da razumijemo vlastite postupke. To je meditacija koja nas prati tijekom cijelog života.

Kao prvi korak preuzmite odgovornost za vlastiti život i to recite jasno i glasno. Morate uvjeriti sebe da ne postoji tamo netko drugi koji kontrolira naše postupke i djelovanje. JA SAM ODGOVORAN / ODGOVORNA ZA SVOJ ŽIVOT.

Kada uvjerite tog nevjernog Tomu, to jest sebe sama, da postoji samo jedan gazda u gradu, uzmite olovku i napišite što želite od vlastitog života. Crno na bijelo. To je drugi korak ljudske drame. Mala opaska, napišite nešto zanimljivo a ne srceparajući jeftini scenarij još jeftinijeg filma. Iskažite vlastitu kreativnost. Stvorite junaka od sebe.

Nakon skrušenog priznanja da smo odgovorni i nakon knjige u debelim koricama, slijedi treći korak: ŽIVITE VLASTITI ŽIVOT. I to ne nevoljko, bezidejno, sa nogom na kočnici. Udahnite život punim plućima, ispustite glas da vas svi čuju i koračajte ponosno među ljude. Nek vaš život bude primjer kako se treba živjeti.

A slijedeći korak jeste: samo naprijed i ne osvrćite se. Pred vama je dugi put.

Sloboda znači odgovornost prvenstveno prema sebi

Friedrich Nietzsche